Ružo moja davno ubrana
Od vješte ruke posrnulog viteza
Što sada ti je sve na svijetu
Jesi li barem trnjem zaplakala
Kad znamo da za mene si rasla
Dok si i ne znajući me čekala
Ja lutao sam nekim drugim poljima
Irisa, jasmina i ljiljana
Iako si još najljepši pupoljak
Veneš li iznutra Ivana? 

U nekoj drugoj dimenziji
Ja sam vitez slavonske ravni
Koji na livadi retfalačkog dvora
Svome srcu prislanja ružu
Mirisa vječnosti i ljubavi boja
I ne puštam suzu kada se budim
Već s osmijehom ispraćam snove
Jer znam da ponovo bit ćemo skupa
Svake večeri nove
Govore svi da ludi sam sanjar
A šteta da život na san se protrati
Ali ja znam da od sna k'o od jave
Isto će sjećanje na kraju ostati