Sjećaš li se dana kad si ostala bez krila ranjena ptico?
Jesi li ikada uopće mogla letjeti
Da li smo te uistinu vidjeli
Ili je to bio samo privid?

Vidiš li guske u magli kako bezglavo jure punih ruku i praznih džepova?
Vidiš li njihovu krv
Udišeš li njihov znoj
Ćutiš li njihove suze
Čuješ li njihove vapaje?

Čuješ li tišinu što odzvanja kricima samoće iz utrobe solitera
Razumiješ li njihove strahove i nade
Osjetiš li trulež daha lešinara iznad njihovih glava
Osjetiš li trulež oko sebe?

Postojiš li uopće prokleta ptico?
Zakleli bi se da smo te vidjeli
Između rovova, podruma, bolnica, tvornica, raka…
Najčešće u zoru, tek rijetko prije mraka

Jesi li i ti možda zatočena?
Trebamo li te naći
Pozovi nas pjesmom, maramicom boje krvi
Pozovi, ne ostavljaj nas zaboravu
Ručku što ga čekaju kojoti i crvi

P.S. Veliki pozdrav svima!