Ne volim jesen
Iznad moga grada tmurne oblake
Pucketanje lišća i one dosadne kiše
Koje mi šapuću da tebe nema više
Ne volim

Ne volim zimu
Iznad moga grada guste snjegove
Pahulje sitne što mi lice dotiču
I sjećanja tužna na tebe potiču
Ne volim

Ne volim proljeće
Iznad moga grada život se budi
A ja sam još tako prokleto snen
Od straha da li ću opet biti njen 

Ali volim ljeto
Ljeto nosi sve što mi je sveto
Dok iznad moga grada igraju sjene
Maestral mi nosi dodire njene
I znam da, eto, bliži se taj tren
Nakon dugih, predugih mjeseci čekanja
Ljubit će me usnama boje zrelih trešanja
A kad iz Jadrana sramežljivo
Mjesec izviri vanka
Na ramenu će mome mirno da spava
Kvarnerska vila, moja lipa Lovranka