Doletjet ću noćas do tvoje postelje
Kao i svake prethodne noći
Priviti se uz tebe
Blago ti milovati obraze
Vrhovima prstiju prijeći preko usana
Pomaknuti kosu s toploga vrata
Spustiti na njega nježni poljubac vječnosti
Ne podižući usne polako kliznuti do uha
I mekim šapatom ti reći sve
Ovoga puta ću ti reći sve
Sve što inače ne bih smio

Da si sunčano jutro
U predugom mraku moga postojanja
Svitanje u dvoje uz šum valova…
Da sam, tražeći sebe našao tebe
I shvatio da je potraga završena
Da sam konačno Ja
Bolji nego sam ikada bio
Bolji nego bih ikada bio
Da te nema…

Da je tvoj lik posljednja slika
Koju vidim prije spavanja
I prva kada se probudim
Da si gošća
Ne, nisi više gošća
Da si domaćica u svim mojim snovima
Da, zapravo, ne mislim na tebe
Jedino kada sam s tobom
Da te volim toliko
Koliko bi trebalo biti zabranjeno voljeti…

Tada ću prisloniti usne tvojima
Jedva ih dodirujući ukrasti ti poljubac
I nečujnim koracima vještog lopova
Polako nestati u noći

A ti ćeš se i dalje praviti da spavaš…