Zazivao sam ti ime, nisi se odazvao
Rekao sam ti da te volim, i zaplakao
Poljubio sam te, bio si hladan
Hladan, ti koji si uvijek zračio toplinom
Ne, to nisi mogao biti ti…
I tada sam se sjetio Malog princa:
„Činit će ti se da sam umro, ali to neće biti istina.
Beživotno tijelo samo je odbačena ljuska.
A stare ljuske nisu nešto tužno…"
A onda sam u zrakama sunca koje su probijale kroz prozor
Prepoznao tvoj osmijeh
U nježnoj pjesmi koja je tiho svirala na radiju
Čuo tvoj glas
Kapljice kiše koje su mi rominjale po obrazu
Bile su tvoje suze
Povjetarac koji mi je oplahivao kosu
Tvoj dah
Spokoj koji sam tada osjetio
Tvoja ljubav…
I shvatio sam da si sada na mjestu
Gdje tuge ne postoje, a rane ne bole
I da ovo nije ni kraj, ni goodbye
Jer živiš i dalje u srcima našim
U srcima koja te neizmjerno vole

Počivaj u miru Božjem...